Rev2 2867/2019 poništaj odluke o dodeli stana

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2867/2019
16.12.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Gordane Komnenić, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Nedić, advokat iz ..., protiv tuženog JKP „Beogradske elektrane“ iz Novog Beograda i umešača na strani tuženog BB iz ..., radi poništaja odluke o dodeli stana, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1153/18 od 06.09.2018. godine, u sednici održanoj 16.12.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1153/18 od 06.09.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 3149/11 od 12.12.2017. godine, stavom prvim i drugim izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se poništi, kao nezakonita, odluka tuženog od 31.10.2006. godine, kojom je umešaču dodeljen jednosoban stan br. .., površine 38,34 m2, koji se nalazi u bloku .., objekat .., u ul. ... br. .., ... – ..., te da se obaveže tuženi da izvrši ponovnu raspodelu navedenog stana po javnom konkursu za raspodelu stana. Stavom trećim izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1153/18 od 06.09.2018. godine, žalbe tužioca je odbijena, kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilac je izjaviio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 401. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ br.125/04 i 111/09, koji zakon se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP „Sl. glasnik RS“ br.72/11), u vezi člana 394. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Tužilja je tužbu radi poništaj rešenja tužene o dodeli stana podnela 12.12.2006. godine. U tužbi nije označena vrednost predmeta spora, niti je to učinjeno do okončanja postupka. Taksa na tužbu i presudu nije određena, ni naplaćena. Postupak je pravnosnažno okončan 06.09.2018. godine.

Prema odredbi člana 394. stav 1. ZPP, protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Dakle, u pogledu dopuštenosti revizije, Zakon o parničnom postupku, u navedenoj odredbi (za razliku od člana 382. stav 1. ranije važećeg ZPP), ne sadrži odrednicu „u svim sporovima“, čime je pravo na reviziju ograničeno na sporove koji nisu obuhvaćeni određenjem novčanog limita, kojima se propisuje u kojim sporovima je revizija dozvoljena.

Dozvoljenost revizije u sporovima koji nisu pravnosnažno rešeni do 31.5.2014. godine, odnosno do dana stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 55/14), regulisana je odredbom člana 23. stav 3. tog Zakona, kojom je propisano da je revizija dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijenog dela prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Prema prirodi tražene pravne zaštite, parnica radi poništaja rešenja o dodeli stana spada u parnice iz radnih sporova. Međutim, odredbom člana 439. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je u parnicama iz radnih sporova revizija dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim ukoliko se tužba ne odnosi na novčano potraživanje, kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti spora.

Međutim, u imovnsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe, a tužilac u tužbi i u toku prvostepenog postupka nije označio vrednost spora, niti se ona može utvrditi na osnovu određene ili plaćene sudske takse, a ne može se utvrditi ni po odredbama člana 21. do 27. Zakona o sudskim taksama („Sl.glasnik RS“ br.28/94, ... 93/12), kao vrednost predmeta spora, primenom člana 28. istog Zakona, uzima se iznos od 15.000,00 dinara, bez obzira koji je sud nadležan za rešavanje spora.

Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju pravnosnažna presuda protiv koje je izjavljena revizija doneta posle stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Sl.glasnik RS“ br.55/14), a radi se o imovinsko- pravnom sporu u kome se tužbeni zahtev ne odnosi na nenovčano potraživanje u kome je vrednost predmeta spora određena u visini od 15.000,00 dinara, u skladu sa članom 28. Zakona o sudskim taksama, što predstavlja iznos dinarske protiv-vrednosti koji ne prelazi 40.000 evra, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija tužioca nedozvoljena, primenom odredbe člana 401. stav 2 tačka 5. ZPP.

Na osnovu člana 404. ZPP Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Vesna Popović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić