Rev 2052/2020 3.1.4.16.4; izdržavanje deteta, roditelja i drugih srodnika

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2052/2020
20.05.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužioca-protivtuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Mirjana Stojanov, advokat iz ..., protiv tuženog-protivtužioca mal. BB iz ..., koga zastupa majka VV, čiji je punomoćnik Goran Topić, advokat iz ..., radi izmene odluke o izdržavanju, odlučujući o reviziji tuženog-protivtužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 565/19 od 23.10.2019. godine, na sednici održanoj 20.05.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

DELIMIČNO SE usvaja revizija tuženog-protivtužioca i PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 565/19 od 23.10.2019. godine, u delu kojim je potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P2 765/19 od 25.07.2019. godine u delu kojim je delimično usvojen tužbeni zahtev, tako što SE ODBIJA kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže da na ime svog doprinosa za dečije izdržavanje plaća mesečno iznos od 12.000,00 dinara počev od dana presuđenja pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi, svakog 01. do 10. u mesecu za tekući mesec, uplatom na račun zakonske zastupnice tuženog i da se utoliko izmeni presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P2 597/15 od 19.05.2015. godine.

U odnosu na protivtužbeni zahtev revizija tuženog-protivtužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 565/19 od 23.10.2019. godine, se ODBIJA kao NEOSNOVANA.

OBAVEZUJE SE tužilac-protivtuženi da tuženom-protivtužiocu naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 9.340,00 dinara.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P2 765/19 od 25.07.2019. godine, delimično je usvojen tužbeni zathev tužioca i obavezan tužilac da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletnog tuženog rođenog ...2012. godine, plaća mesečno iznos od 12.000,00 dinara počev od dana presuđenja, pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi, svakog 01. do 10. u mesecu za tekući mesec, uplatom na račun zakonske zastupnice majke VV, pa je utoliko izmenjena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P2 597/15 od 19.05.2015. godine. Odbijen je tužbeni zahtev tužioca-protivtuženog da se utvrđeni doprinos za izdržavanje snizi na iznos od 8.000,00 dinara mesečno do sniženog iznosa od 12.000,00 dinara. Odbijen je tužbeni zahtev tužioca za izmenu odluke P2 597/15 od 19.05.2015. godine od dana podnošenja tužbe do dana presuđenja. Odbijen je zahtev maloletnog tuženog-protivtužioca kojim je traženo da sud obaveže oca AA ovde tužioca, da na ime svog dela doprinosa za izdržavanje maloletnog tuženog plaća mesečno iznos od 22.500,00 dinara svakog 01. do 10. u mesecu na tekući račun zakonske zastupnice maloletnog tuženog preko dosuđenog iznosa od 12.000,00 dinara. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 565/19 od 23.10.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tuženog-protivtužioca i prvostepena presuda potvrđena u delu u kojem je usvojen tužbeni zahtev, odbijen protivtužbeni zahtev i delu odluke o troškovima postupka. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog-protivtužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi-protivtužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 i 55/14), pa je našao da je revizija tuženog-protivtužioca delimično osnovana, a delimično neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P2 597/15 od 19.05.2015. godine razveden je brak tužioca i zakonske zastupnice maloletnog tuženog i odlučeno da će roditeljsko pravo nad detetom vršiti zajedno, a tuženi je obavezan da doprinosi dečijem izdržavanju mesečnim iznosom od 15.000,00 dinara. Maloletni BB je rođen 2012. godine i u vreme donošenja ranije odluke imao je tri godine, dok sada ima šest godina. Ide u predškolsku ustanovu i na časove ..., stanuje sa majkom, njenim suprugom i maloletnom sestrom rođenom 2017. godine, u stanu koji je vlasništvo majčinog supruga. Njegove ukupne mesečne potrebe zadovoljavaju se iznosom od 20.000,00 dinara, dok su potrebe njegove maloletne sestre oko 12.000,00 dinara. Tužilac je rođen 1982. godine i po zanimanju je doktor ..., zaposlen u ... ordinaciji čiji je vlasnik njegova majka i ostvaruje zaradu u prosečnom mesečnom iznosu od 36.000,00 dinara sa bonusima od oko 10.000,00 dinara mesečno, a u vreme donošenja ranije odluke njegova zarada je bila 40.000,00 dinara. Stambene prilike su mu nepromenjene, živi u stanu koji je u njegovom vlasništvu, plaća utvrđene režijske troškove i nema zakonsku obavezu izdržavanja drugih lica, hrani se kod roditelja koji finansiraju delimično njegova putovanja. Do zasnivanja nove bračne zajednice majke maloletnog deteta snosio je i troškove njihovog stanovanja od 150 evra mesečno. Učestvovao je zajedno s majkom i u troškovima koji se odnose na potrebe deteta, koje su bliže utvrđene nižestepenim odlukama, a maloletno dete često boravi kod njega duže, u kontinuitetu nekoliko dana. Dete ima potrebnu garderobu i kod oca i kod majke. Promenjene okolnosti na strani zakonske zastupnice maloletnog tuženog-protivtužioca se sastoje u tome što je u međuvremenu zaključila brak i sa novim suprugom dobila ćerku, maloletnu GG rođenu 2017. godine, nezaposlena je (po zanimanju je diplomirani ...), vodi se na evidenciji NSZ. Pre rođenja drugog deteta radila je posao van struke i ostvarivala mesečnu zaradu od oko 25.000,00 dinara, a sada je nezaposlena i pokušava da pronađe posao u struci. Njen suprug je zaposlen, ostvaruje mesečnu zaradu od 66.000,00 dinara, a režijski troškovi njihovog domaćinstva iznose oko 14.000,00 dinara.

Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su našli da su se saglasno članu 164. Porodičnog zakona stekli uslovi za izmenu visine izdržavanja određene ranijom odlukom, odnosno smanjenje obaveze tužioca, ocenjujući da tužilac ima mogućnosti da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletnog tuženog plaća mesečni iznos od 12.000,00 dinara počev od dana presuđenja pa ubuduće, dok je odbijen tužbeni zahtev za sniženje na iznos od 8.000,00 dinara, kao i protivtužbeni zahtev za povišenje obaveze izdržavanja na iznos od 22.500,00 dinara.

Osnovano tuženi-protivtužilac u reviziji ukazuje da je drugostepeni sud pogrešno primenio materijalno pravo kada je snizio obavezu tuženog sa 15.000,00 na sada dosuđenh 12.000,00 dinara.

Prema odredbi člana 164. Porodičnog zakona, visina dosuđenog izdržavanja može se povećati ili smanjiti, zavisno od promene okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka. Odredbom člana 160. Porodičnog zakona propisano je da se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja, a potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda i drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja, dok mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličih potreba, obaveze da izdržava druga lica i drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, na strani tužioca-protivtuženog se nisu promenile okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka o visini doprinosa za izdržavanje maloletnog tuženog u smislu člana 164. Porodičnog zakona, a koje bi opravdavale smanjenje visine izdržavanja, zbog čega je iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja donet pogrešan zaključak drugostepenog suda. Od donošenja ranije odluke izmenile su se okolnosti na strani tužioca u tom smislu što trenutno ostvaruje nešto manju zaradu, dete više vremena u toku meseca u kontinuitetu provodi kod njega, ali istovremeno nema više obavezu plaćanja - iznajmljivanja stana u kome su živeli njegova bivša supruga i maloletni tuženi jer oni sada žive kod novog supruga zakonske zastupnice tuženog. Izmenile su se i okolnosti na strani maloletnog tuženog koji je sada stariji, ide u predškolsku ustanovu i na časove ..., dok je zakonska zastupnica maloletnog tuženog dobila drugo dete i nezaposlena je, ali ima supružnika koji je zaposlen, ostvaruje zaradu i koji joj pomaže.

Dakle, od donošenja ranije odluke izmenile su se okolnosti i kod tužioca i kod tuženog, ali te izmenjene okolnosti ne utiču na smanjenje obaveze tužioca prema maloletnom detetu. Okolnosti da ostvaruje neznatno manju zaradu kao i da maloletno dete češće boravi kod njega i duže, kod činjenice da više ne snosi troškove iznajmljivanja stana za život njegove bivše supruge i maloletnog deteta i kod činjenice da zakonska zastupnica maloletnog tuženog ima još jedno dete i da je nezaposlena, po oceni Vrhovnog kasacionog suda ne utiču na visinu ranije utvrđene obaveze izdržavanja, odnosno ne dovode do zaključka da je opravdano smanjenje do sada utvrđene obaveze izdržavanja, na šta se osnovano ukazuje izjavljenom revizijom.

Sa druge strane, kod svih napred navedenih utvrđenih činjenica, odlučujući o obimu visine obaveze utvrđene prethodnom pravnosnažnom sudskom odlukom i visini obaveze tražene protivtužbenim zahtevom, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo i to odredbu člana 160. Porodičnog zakona, jer sadašnje okolnosti ne omogućavaju da iznos tužiočeve obaveze izdržavanja maloletnog tuženog bude viši od iznosa utvrđenog ranijom pravnosnažnom odlukom.

Zbog toga, po oceni Vrhovnog kasacionog suda nisu osnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava članova 160. i 162. stav 3. Porodičnog zakona prilikom odlučivanja o protivtužbenom zahtevu. I po oceni Vrhovnog kasacionog suda neosnovan je protivtužbeni zahtev da se obaveže tužilac da doprinosi izdržavanju maloletnog tuženog preko ustanovljenog iznosa od 15.000,00 dinara do traženog iznosa od 25.000,00 dinara imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, mogućnost obaveznika izdržavanja i životni standard stranaka i njihovog bližeg okruženja.

Prilikom odlučivanja Vrhovni kasacioni sud je cenio i ostale navode revizije ali ih nije posebno obrazlagao s obzirom da su bili predmet pravilne ocene drugostepenog suda koji prihvata i ovaj sud.

Na osnovu iznetog, primenom člana 416. stav 1. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke, a na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Tuženom su dosuđeni troškovi za sastav revizije i takse na reviziju u ukupnom iznosu od 9.340,00 dinara shodno uspehu u sporu, a sve prema odredbi člana 165. ZPP, u vezi sa članom 153. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić