Rev2 2299/2015 smenski rad

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2299/2015
04.02.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branka Stanića, Gordane Ajnšpiler Popović, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca G.S. iz Z., čiji je punomoćnik G.M., advokat iz Z., protiv tuženog P.t. – T. DOO N.S. iz N.S., čiji je punomoćnik R.M., advokat iz N.S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1149/15 od 22.06.2015. godine, u sednici veća održanoj 04.02.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE predlog tuženog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1149/15 od 22.06.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P1 7/2014 od 23.04.2015. godine, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i obavezan tuženi da isplati tužiocu na ime uvećanja zarade po osnovu smenskog rada za period od 02.08.2011. godine do 01.11.2013. godine ukupan iznos od 308.085,91 dinar glavnice sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mesečne iznose zarade navedene u izreci presude od dospelosti svakog pojedičanog iznosa do isplate, da za tužioca na dosuđene iznose uplati pripadajuće doprinose za obavezno socijalno osiguranje nadležnom fondu PIO i da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 70.924,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Deo tužbenog zahteva tužioca kojim je tražio isplatu zakonske zatezne kamate od datuma isplate zarade a ne od narednog dana, kao i zahtev za uplatu pripadajućih poreza na ime tužioca je kao neosnovan odbijen.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1149/15 od 22.06.2015. godine, žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u usvajajućem delu. Odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, pobijajući je zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava. Predložio je da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe člana 404. ZPP.

Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio predlog tuženog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj po članu 404. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14), zbog toga što nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava budući da je u sudskoj praksi raspravljeno pitanje koje se odnosi na uvećanje zarade po osnovu smenskog rada, a pobijanim odlukama je presuđeno u skladu sa stavom Vrhovnog kasacionog suda, pa ni prihvatanje odlučivanja o reviziji ne bi dovelo do drugačijeg ishoda spora. Zato je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11) i člana 13. i 14. u vezi sa članom 23. stav 1. i 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 55/2014) i našao da revizija tuženog nije dozvoljena.

Prema članu 13. stav 2. Zakona o izmenama i dopunama ZPP, kojim je izmenjena odredba člana 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Članom 14. istog Zakona, kojom je izmenjena odredba člana 404. stav 2. ZPP je propisano da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. člana 404. ZPP odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Prelaznom odredbom člana 23. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama ZPP propisano je da postupak koji je započet po Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... ), a nije okončan pre stupanja na snagu ovog zakona, sprovešće se po odredbama ovog zakona. Prema stavu 3. istog člana revizija je dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost spora pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, koji nisu pravnosnažno rešeni do dana stupanja na snagu ovog zakona.

Tužba radi isplate podneta je 20.12.2013. godine. Pobijana drugostepena presuda je doneta 22.06.2015. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude od 308.085,91 dinar ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, pa revizija tuženog nije dozvoljena.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 413. ZPP odlučio kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća-sudija

Branislava Apostolović,s.r.